Jovan Simović, rođen je 1955. godine u Donjoj Vrbavi kod G. Milanovca.
Član je Likovnog udruženja Kragujevca. Vajar.
Imao je trinaest samostalnih i 60 grupnih izložbi.
Realizovana skulptura u prostoru: ''Renesansa Kovačnice'' Kragujevac 2002. god.
Živi i radi u Kragujevcu.
U ciklusu skulptura 2004.- 2005. god. Jovan Simovic ostvaruje samosvojan “skulptorski svet “ ; zatvoren u sebe i svoje autonomne principe nastajanja i smisla postojanja. S jedne strane taj svet je vezan za stvarnost samo tankim nitima podsećanja, s druge strane , za slobodu sopstvene kreativne mašte, a koreni tehnički i formalni, topologije i morfologije ovih skulptura usko su zavisni od jednog “trećeg sveta “ po svojoj prirodi itekako potencijalno skulptorskog sveta “čvrstog i metalnog “ i formalno, po sebi, asocijativnog.
To je svet koji je vrlo blizak Jovanu Simoviću po njegovoj osnovnoj profesiji mašinskog tehničara: “svet mašina i mehanike”. Iz formalno - jezičkog repertoara navedenog sveta vajar crpi svoju inspiraciju, koristeći direktno metalne delove mašina i alata za stvaranje tehnikom zavarivanja novih celina koje zahvaljujući Simovićevom odabiru, moćima imaginacije i prepoznavanja kao i invetivnoj sposobnosti dovođenja u nove, osmišljene i rečite veze i odnose – postaju asocijativne skulpture.
Primetno je da je Simović , da li svesno ili nesvesno, ne koristi širok repertoar gotovih “formi nagovora” za stvaranje tih novih skulptura. Zašto? To čini poput pesnika koji svodi jezik na ograničen i zatvoren svet svojih simbola. To je dobro jer daje skulpturama naglašenost homogenost kao i doslednost i prepoznatljivost.
Primećuje se Simovićeva sklonost ka simetriji i približnoj simetriji što skulpturama daje, na svoj način svojstva pravilnosti i neke stabilne smirenosti.
Gotovi “oblici nagovora” mašinskog porekla koje Jovan Simović koristi su uglavnom: kalota, kugla, čaura, zupčanik, kružna pločica, valjak i dr. A kugla i kalota preovlađuju. Iz navedenih oblika autor principom asamblaža ( povezivanje delova neumetničkog , industrijskog porekla, u novu, sa umetničkim izražajnim namerama celinu) Simović stvara potencijalno adekvatne, asocijativno simboličke forme. Njihova simbolička značenja asociraju na svet plodova, plođenja, rađanja, cvetanja, rascvetavanja, bujanja i sl. Zato je u ovom Simovićevom ciklusu prisutan i jedinstveni figurativno – asocijativni komad, nazvan: ”Par”. U sadržajno narativnom i asocijativnom smislu celine postavke – značenje ove skulpture je, takođe, jasno osmišljeno.
Ak. Vajar i istoričar umetnosti
Balša Rajčević